Bio je virtuoz, imao je nerv, nije odustajao, bio je to Matija Vukšić

Na današnji dan prije godinu dana nakon teške bolesti u 38 godini napustio nas je naš kolega HTV-ov novinar i scenarist Matija Vukšić. Matija je bio jedan od najznačajnijih hrvatskih redatelja mlađe generacije čije su reportaže i dokumentarni filmovi, bili baš kao i on – drugačiji, hrabri, empatični, cinični…

U sjećanje na Matiju Vukšića

Iako mlad njegov je opus bio bogat. Spomenimo nagrađivani debitantski dokumentarni film “Benjamin” priča o mladom Romu u potrazi za identitetom , hvaljeni dokumentarac o odrastanju u Hrvatskoj – Djecu tranzicije, kratki igrani film “Čistačica” s Marijom Škaričić u glavnoj ulozi.

Pamtimo i njegove reportaže u HTV ovim emisijama – Hrvatska uživo, Paravan, Puls, rad od informativne do sportske redakcije HTV-a za koju je donosio  reportaže s europskog nogometnog prvenstva 2012. u Poljskoj i Ukrajini.

S osobitim je senzibilitetom, bez sažaljenja i patetike pričao tv priče o osobama s invaliditetom. Naš kolega Hrvoje Belemarić glavni je junak njegova dokumentarca “Nevolje na kotačima” kao i “Čovjek kolica”, koji još čeka objavu.

Smrt je Matiju Vukšića prekinula u trenutku stvaranja debitantskog dugometražnog igranog filma “Logor” o zarobljeništvu i tragediji Hrvata u logoru Stajićevo u Vojvodini 1991. godine.

U studiju su gostovali Matijii suradnici i prijatelji, naš kolega, novinar i redatelj Robert Tomić Zuber, koji je radio s Matijom  ne samo u Hrvatskoj uživo, nego i u istraživačkoj emisiji Paravan i u dokumentarnom programu HTV-a, te proslavljeni sportaš, boksač Željko Mavrović, glavni junak Matijina diplomskog studentskog filma “Irokez”.

Vjerujem da prije par godina ne bi mogli zamisliti ovakvu situaciju da smo ovih povodom na televiziji i da pričamo o Matiji u prošlom vremenu, rekao je Tomić Zuber.

– Imao sam čast raditi s Matijom i on je iz nekog svog cinično-sarkastičnog razloga volio raditi sa mnom. On je mlađi kolega od mene i red je onaj prirodni da onaj stariji ode prije, ali nekako kroz karijeru, iako sam ja njemu bio urednik, on je brže gazio nego ja i dogodilo se da sam ja učio od njega, zato što je pogotovo u filmskom životu se više educirao i brže je napredovao. Do zadnjeg trenutka ga je zanimao film, do samog kraja je bio u filmu.

Mislim da su, dodaje, njegovi uratci bili kakva bi trebala biti većina, mi ga sad gledamo kao izuzetak, oni su bili s kičmom.

– Onakvi s posturom gdje bi i novinar i autor dokumentarnog filma trebao imati svoj stav.

Matija je bio hrabar dečko, ja sam ga zvao dečko jer je bio puno mlađi kad je počeo snimati tu priču o meni i mojoj obitelji, bio je sjajan čovjek, rekao je Mavrović.

– Kada ga upoznaš nisi baš siguran, nekako bi došao dovoljno tiho i čak bi rekao i jednim dijelom introvertno, a onda malo po malo shvatiš koliko taj čovjek propituje neke dubine među ljudima i kolilo su mu važne stvari o ljudskom postojanju. Na svoj način kroz ono s čime se bavio, kroz film, nastojao je u ljudima potaknuti ono najdublje, rekao bi najvažnije zbog čega uopće postojimo na ovom planetu.

On se sa svojom bolesti nije pomirio ni u jednom trenutku, nastojao ju je nadići, vjerovao je da će proći kroz to, rekao je Mavrović.

– Sjećam se samo nekih dva tri mjeseca prije nego što nas je napustio, on je trčao, nazovimo to regeneracijsko trčanje, gdje mi šalje poruku, Željko sve je ok, ova bolest nema šanse sa mnom, pobijedili smo ju. 

Nemojte mi, kaže Mavrović, uzeti za krivo, ali ja bih ga usporedio u dijelu mladih umjetnika  i ljudi koji se bave filmom i rekao da je imao jednu sličnu karizmu kao Dražen Petrović u košarci i sportu.

– Bio je jedan virtuoz koji je na fini način polako, a opet stizao dalje. Imao je svoj način koji je teško opisati. Mi smo ga kao obitelj jako zavoljeli. Snimali smo godinu i pol, skoro dvije godine života. Nisam ga vidio godinu dana, ali kada ga vidim na ekranu, moram se suzdržati, jer bi mogao pustit suzu.

Ono što će ostati iza njega to je taj duh, taj humor. On je imao taj nerv u sebi, on nije odustajao od ideje, istaknuo je Tomić Zuber.

Matija Vukšić je bio aktivni član Društva hrvatskih filmskih redatelja, kao i Hrvatskog novinarskog društva.

Nagrade i sudjelovanja na filmskim festivalima:

– Na 6. Međunarodnom studentskom filmskom Festivalu Early Bird u Sofiji osvojio je Grand Prix s dokumentarnim filmom “Benjamin”
– Siječanj 2011. – studentski dokumentarni filmovi “Kelti” i “Irokez” prikazani na festivalu Premiers Plans d Angers u Francuskoj
– Veljača 2011. – studentski film “Happy Croatian in Bucharest”, nastao kao dio CILECT-ova omnibus projekta “Happy neighbour”
– U službenom programu 7. ZAGREBDOX-a, Međunarodnog festivala dokumentarnog filma, održanog u Zagrebu u veljači/ožujku 2011. prikazan “Irokez”
– Travanj 2011. – s dokumentarnim filmom “Benjamin” sudjeluje u službenom programu “SEE a Paris” South East European Film Festival.

Pročitaj izvorni članak